Naslovna / Putopisni projekti / Cestom leda do kraja svijeta / Zašto biciklirati do Nordkappa po zimi?
nord1111

Zašto biciklirati do Nordkappa po zimi?


“Kasno je navečer. Sjedim u svom naslonjaču, u peći pucketaju suhe cjepanice graba, a iz termosice izlazi miris mente i šipka. Već nekoliko dana isprobavam njenu funkcionalnost. Kako stvari stoje, trebat će mi. Itekako će mi trebati.

Dosta je vremena prošlo otkada sam zadnji puta sjeo za laptop i pisao ovakvo štivo. Pogotovo s glavom pretrpanom “slatkih briga” koje se, već tradicionalno, javljaju pred svaki polazak.

Nisam ni sam pametan kako nekome tko nije bio na Nordkappu objasniti zašto se moram tamo vratiti. Zvučat će vam sebično, što u neku ruku i je, ali mislim da nema smisla bilo kome se opravdavati. Zato ove redove, ali i iduće postove, nemojte tako shvatiti. Kako se ovaj poziv, da putujem i pišem, nastanjuje u meni i moja “karijera” raste, sasvim je logično da svakim putovanjem biram sve teži i teži pothvat. Hrpa logičnih nelogičnosti, kako bi jedan moj prijatelj rekao.

Već neko vrijeme “to” više nisu putovanja i bicikliranje. Pothvat, projekt, izazov, ekspedicija (s obzirom da nekad razogovaram s Mrc’nom) niz je zamjenica kojima bih mogao opisati “to”.

Nordkapp zimi.

Skorašnji odlazak na Nodkapp uvelike se razlikuje od onog od prije dvije godine. Što zbog okolnosti koje su se dogodile prije samog polaska, što zbog vremenskih (ne)prilika koje sada igraju glavnu ulogu. Upravo zbog tih razloga odlučio sam se na polazak iz Osla, a ne iz Vrbice, Đakova ili kojeg drugog mjesta iz Hrvatske. Kada bih to učinio, krenuo krajem prosinca iz recimo Zagreba, na Nordkapp bih stigao tek na proljeće. Time bih, što neki znaju kazat, “promašio ceo fudbal”. Najtežio dio putovanja, po najvećoj zimi (kakva god bila), prošao bih kroz, u odnosu na Skandinaviju, relativno pitomu srednju Europu. Zašto onda, k vragu, po najvećoj zimi voziti kroz Norvešku?

nord111

Eh…to se ne može tako jednostavno opisati.

Kao što sam gore naveo, kroz ovih nekoliko godina (od 2011.) moje želje su se iskristalizirale i shvatio sam da mi putovanje kao mrdanje guzice i prolazak kroz zemlje nikada neće biti izazov, ako pri tome ne mičem granice svojih mogućnosti. Vidjevši koliko sam fizički slab (kao npr. nezgoda u Alpama prošle godine) shvatio sam da na taj način maksimalno radim na svojoj psihi i izdržljivosti. Dobar dio tog iskustva primijenio sam u svakodnevnom životu i možda bi to bio najbolji uvod zašto sada Nordkapp zimi.

Naravno da to nije mačji kašalj i nema puno ljudi koji su to napravili (ili se jednostavno nisu gurali u medije), ali nije u tome stvar. Nikada nije ni bila. Uvjeti u kojima ću voziti daleko su ispod granica komfora. Negdje sam pročitao da ispod -5 bicikliranje više nema smisla. Tamo će, svakoga dana, temperatura biti ispod nule, ako ne i ispod -5.

 

Prvi dio – prelazak preko Skandinavskog gorja

Od Osla do Trondheima prolazim prvi dio cijele rute, prilikom čega nemam drugog izbora nego biciklirati preko Skandinavskog gorja. U tih 500 kilometara više od pola odlazi na uspon, sve do naselja Kvikne, na nekih 700 metara nadmorske visine. U odnosu na Alpe ovo djeluje kao igra, ali trenutna razlika u temperaturi između Zagreba i tog naselja je 20 stupnjeva.

 

Drugi dio – unutrašnjost Norveške ili fjordovi?

Unutrašnjost Norveške dionica je od 800 kilometara koja može biti “presudna” za cijelo putovanje i dio je koji mi zadaje najviše briga. Ovdje zaista ne znam što me prije može dočekati – vjetar, slaba naseljenost, snijeg ili sve odjednom. Skroz do Narvika (kad već debelo prelazim Arktički krug i, prema podijeli cijele rute, zalazim u sam sjever zemlje) mogao bih pratiti cestu E6, ali tu mi se otvara i opcija da odmah iza Trondheima bicikliram kroz fjordove.

nord11

Pretpostavljam da bih tako lakše došao do “brisanog prostora” koji se nalazi između Narvika, Alte i Nordkappa, ali cijene trajekta nikako se ne uklapaju u moj (skromni) budžet. Tu su i vjetrovi o kojima mi je pričao Petar Rikić, zbog kojih je putovanje do Nordkappa morao nastaviti kroz Švedsku.

 

Treći dio – Alta i pustoš zaleđene tundre

Ne znam sjećate li se prljavo crvene tundre i kiše koja me prala kad sam, u listopad 2013., vozio ovim dijelom Norveške. Sada će cijelo to područje biti presvučeno bijelom posteljom, s crvenim signalizirajućim štapovima koji označavaju rub ceste. Čitajući blogove nekih ljudi koji su djelomično prošli ovakve uvjete primijetio sam da mi u ovoj dionici tijelo u potpunosti mora biti prekriveno odjećom. Šanse za ozebline vrlo su visoke, a danima voziti na takvim niskim temperaturama (noći zanju biti i ispod -20) moglo bi biti vrlo pogibeljno.

nord1

Možete si opet slobodno postaviti pitanje “unatoč svemu ovome, zašto onda idem?” i ja vam opet ne mogu dati potpun odgovor. Vjerujem da ću, tijekom samog putovanja,donekle objasniti svoje želje, motive i razloge. Ako i ne budem, kao što sam gore napisao, ovo putovanje sam si uzeo samo za  sebe i poprilično sam siguran da ću njime ispuniti sve ono što sam naumio.

nord11111

Odustajanje postoji kao opcija jer me iskustvo uči da ne vrijedi ići glavom kroz zid. Međutim, u mom slučaju, to znači da mi desna ruka mora visjeti na koži, a lijeva noga imati vanjski prijelom kosti.

 

Tekst je objavljen u sklopu bloga Hrvoja Jurića ‘Cestom leda do kraja svijeta’ – na Večernjakovoj blogosferi, a ovdje ga prenosimo uz dopuštenje autora.

About Hrvoje Jurić

Zadnjih nekoliko godina putujem biciklom po cijeloj Europi, kroz projekte koje sam organiziram. 2012. godine radio sam krug oko Europe koji je trajao nešto više od 100 dana i prilikom čega sam prešao oko 6000 km. Od materijala koje sam tada prikupio u vlastitoj nakladi objavio sam knjigu "Marijanov put".Poslije toga vozio sam do Nordkappa (projekt "Preko Alpa do Nordkappa", 2013.), kroz cijele Alpe (projekt "Break the limits", 2014) i testirao e-bicikl Greyp (projekt "Greyp on Tour", 2014.).Ove godine završio sam humanitarno putopisni projekt "Zajedno možemo", prilikom čega sam, biciklirajući od Iloka do Savudrije, prikupljao donacije za udrugu Duga, za osobe s posebnim potrebama.Iako sam već biciklirao do Nordkappa (projekt "Preko Alpa do Nordkappa, 2013.), ovaj pothvat se uvelike razlikuje od prethodnog. Krećem iz Osla i kroz dva mjeseca trebao bih prijeći 2000 km do samog sjevera Norveške.Razlog zašto krećem iz Osla, a ne iz Đakova, je što bih tada na Nordkapp stigao tek u proljeće i time bih (uglavnom) izbjegao ekstremne uvjete kroz koje ću sada voziti.Prosječna dnevna kilometraža biti će 50 km, ali i to će uvelike ovisiti o uvjetima na cesti (temperaturi, ledu, vjetru i danjem svjetlu). Cilj je od prikupljenog materijala napraviti foto knjigu i kratak dokumentarac, koji će biti premijerno prikazani na Festivalu putnika u Šibeniku, u svibnju 2016.

Check Also

Malnar--u-dzungli

Željko Malnar – putopisac (u) samoga sebe

U opraštanjima od Željka Malnara pročitao sam i vidio mnogo stvari koje kao putnik i ...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>