Naslovna / TOP / Rizo Šurla – crni povjerenik bilih
fotografi-ulqinak-rizo-harapi-shurdha

Rizo Šurla – crni povjerenik bilih


Crnac je. Iz Afrike. Nije pričao niti jednim jezikom afričkog govornog područja. Nije nikada ni bio u Africi. Ne zna zapravo ni odakle je iz Afrike. Priče kruže da mu je majka iz Konga, ili Sudana, neki kažu da je iz Čada. Otac mu je iz Libije. Rođen u Ulcinju živio u Dubrovniku, Zagrebu, Beogradu – i Ulcinju.

Čuveni ulcinjski gusari svojedobno su surađivali sa gusarima iz Alžira, Tunisa, Malte, te mnogim drugim osmansko-arapskim pomorcima. Mnogi od njih na svojim su pohodima uz sebe imali mnoštvo robova, bilo da im služe, bilo da ih prodaju. Svi oni su uglavnom bili crnci sa Crnog kontinenta. Povijesni zapisi govore da su prvi crnci robovi stigli u Ulcinj 1571. godine. U sljedećih nekoliko stoljeća, ulcinjski trg postao je najglasovitije mjesto za trgovinu robljem na cijelom Jadranu.

rizo-surla-sa-sestrama-002

Rizo nije znao kada su točno njegovi stigli na jadransku obalu. Majka, baka i prabaka su mu rođeni u Crnoj Gori. Njegov otac, Said,  bio je libijski mornar, koji je, kad se iskrcao na tamošnju obalu, upoznao Fatimu, njegovu majku – i ostao. Radio je kao sluga ulcinjskog velikaša Noš Prenke u Štoju. Tadašnja generacija crnaca koji su živjeli u tom kraju većinu života imala je potpunu slobodu. Tako je bilo i sa Rizinim roditeljima.

riza-shurdha-ulcinj-6

Kada su Turci zauzeli Ulcinj, tamo se nastanilo oko 400 sjevernoafričkih berberskih obitelji. Oni su odlazili u pohode do središnje Afrike u Sudan i Kongo, odakle su dovozili muškarce i žene koje su tamo silom porobili. Po dolasku u Ulcinj, oni su bili prodavani na tamošnjem Trgu robova. Služili su uglavnom po bogatim kućama, nakon čega su vremenom stjecali slobodu. Kao vjeru su zadržali islam, dok su narodnost uzimali crnogorsku, kao i imena i prezimena.

Prezime od obitelji kojima su služili uzeli su i Šurle. Njegovi potomci navodno su dovedeni brodom koji je pripadao familiji Shurdha, a po kojima su Šurle dobili prezime. Takav put stjecanja imena također je bio uobičajen za to doba – robovi su naime često dobivali prezimena po kapetanu broda koji ih je doveo iz njihovog kraja. Šurle/Shurdhe su toj familiji nastavili služiti i u Ulcinju, pa su tako zadovoljili oba načina preuzimanja prezimena.

Drugo Rizino prezime bilo je – Arap. Arap, značenja – crnac, predstavljalo je, na turskom, i oslobođenog roba. Rizin brat Dželjo i bratić Džani odbacili su prezime Šurla, te uzeli samo prezime Arap. Rizin sin, Mario ističe kako su oni zadržali svoje prezime, jer se ne stide životnog puta svojih predaka. Originalna prezimena, kao i ostali podatci koji su dovoženi robovi mogli donijeti sa sobom, i prenijeti ih, uglavnom su se gubili jer su isti često mladi dovoženi, i mladi umirali – pa nije dolazilo do usmene predaje.

boris-095-005

Rizo je imao dvoje djece. Maloprije spomenutog Maria, te kći Anitu. Rizina supruga Danila Račić, koju je oženio početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, bila je prva bjelkinja koja se u tom kraju udala za crnca. Do tada je vladalo nepisano pravilo prema kojem nije bilo brakova između robova ili potomaka bivših robova i lokalnog stanovništva. I to su uglavnom zadnji izdanci crnačkih familija koji su nekada u velikom broju živjeli u ulcinjskom priobalju. Bilježe se tako podatci da ih je 1878. godine bilo čak «stotinu kuća»; pedeset godina kasnije – svega pet.

Rizo Šurla bio je poznat kao vatreni navijač splitskog Hajduka. Zahvaljujući njegovom radu, ulcinjski kluba navijača Hajduka imao je daleko veći broj navijača od svih ostalih klubova. Zbog tog učinka prozvali su ga – crni povjerenik bilih. Rizi Šurli klupski prsten uručio je legendarni predsjednik Hajduka sedamdesetih – Tito Kirigin.

boris-095-01

Svoju dubrovačku adresu dobio je već sa šest godina kada se nastanio kod ondašnjeg bogatog trgovca Đuste Težaka. Kako zapisi govore, živio je kod njega ne da bi radio, već zbog – atrakcije. Težak ga je školovao, a na kraju i zaposlio u svojoj Kavani Dubrovnik.

screen-shot-2016-12-13-at-14-41-23

Kao mladić stiže u Zagreb gdje za život zarađuje konobareći u Esplanadi. Tu se počeo baviti i boksom te postaje drugi velteraš u Savskoj banovini.

riza-shurdha-me-qiron-1

Život ga je dalje odveo u Beograd, gdje izučava fotografski zanat. Ta škola odredila je i Rizin život. Po povratku u Ulcinj otvorio je fotografsku radnju, koja je jedno vrijeme bila jedina u tom dijelu Jadrana. Tih godina Rizo je fotografije – dijelio. Tako je desetine tisuća fotografija odaslano po regiji i svijetu, putem domaćih i stranih turista koji su bili sretnici upoznati uvijek vedrog i nasmijanog Šurlu.

rizo-2-yugopapir

Rizina druga najveća ljubav bili su more i riba. Kada nije bio u radnji, koja je eto «slučajnosti» bila baš na obali mora, bio je negdje – po moru – ribu lovio.

riza-shurdha-ulcinj-5

A onda predveče do brda Pinješ i Arapskog polja, gdje su se sastajali lokalni crnci kako bi plesali i pjevali u ritmu pravog afričkog melosa. Igrali su tu i ritualne igre sa štapovima i janjećim kostima. Znalo se na Arapskom polju skupiti i do tri stotine ljudi. Nakon plesa red je bio za Arapsku kavanu – u kojoj su i vlasnici i posluga bili isključivo crnci.

I eto, to je priča o Rizi Šurli. Druga su to vremena bila; teška, teža, i u kontekstu tog vremena jednostavno drugačija… A opet, nekad nadođe dojam da je i tada bilo više životne romantike, morala, duha…

Rizo je umro  11.2.2003. godine u 82. godini života.

riza-shurdha-me-qiron

About Marin Leko/PutOpija

Check Also

Malnar--u-dzungli

Željko Malnar – putopisac (u) samoga sebe

U opraštanjima od Željka Malnara pročitao sam i vidio mnogo stvari koje kao putnik i ...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>