Naslovna / Putopisi i putorisi / Po svijetu i bliže / Indija: Različite “Indije” u vremenu i prostoru
jura ind

Indija: Različite “Indije” u vremenu i prostoru


Kad mi je na prvom putovanju Indijom, prije gotovo 10 godina, jedan engleski backpacker s kojim sam, protivno svojim low budget navikama, unajmio taxi od kolodvora u Howri do središta Kalkute, rekao, s posebnim osjećajem postignuća, da je dolaskom u bengalsku prijestolnicu posjetio sve indijske megagradove, shvatio sam da kao putnici Indijom nemamo ništa zajedničko, podrazumijevajući odmah i da se naše Indije moraju ponešto razlikovati. O kakvim se suprotnostima radilo tada nisam mogao puno znati jer mi je kontekst u kojem ih je vrijedilo osvijetliti, zbog načina i shvaćanja putovanja, bio umnogome nepoznat. Ja sam bio preferirao mala mjesta, takozvanu Indiju sela, za koju sam vjerovao da predstavljaju pravu Indiju, tradicionalnu Indiju, koju se jedinu isplati tražiti i istraživati. Tako su mi bili preporučivali stari romani, putopisi i filmovi, od sve-upućenog nobelovca Kiplinga, nadahnutog naročito životom i svijetom britanskih vojnika, djece i životinja u Indiji, pa do francuskog novovalnog klasika Louisa Mallea, koji je svoju fascinaciju pravom, pred-modernom Indijom istočio u mamutski dokumentarni serijal Phantom India. Megalopolisi poput Delhija i Kalkute, u kojima su se nadolazeći globalizacijski trendovi uspješno utapali u neiskorjenjive tipičnosti indijskog načina života, ostali su mi, više kao točke presjedanja, fascinanatne lekcije iz istočnjačke povijesti, urbanistike i kulture; a do Bombaya i Madrasa na jugu (poput mog susjeda) nisam se ni trudio stići, jer su za moj tempo (i razumijevanje) putovanja bili predaleko. Meni je za samo ‘zagrijavanje’ u Rajasthanu trebalo preko mjesec i pol dana…

Obilaženje pustinje, hramova i palača na brdima i jezerima, u jeku religijskih (i svatovskih!) slavlja, doživljavao sam kao formalan razlog da upoznam običan život indijskih ljudi – hindusa, muslimana, kršćana ili jaina, raznih kasta, klasa i zanimanja. Znao sam da trebam usvojiti Indiju, da se trebam suživjeti s njenom stvarnošću, upijati je u svim sitnicama, isključivši uhodane mehanizme (ne)prihvaćanja stvari, da bih u duhu, kao putnik, mogao doživjeti željenu promjenu – promjenu o kojoj su govorile moje omiljene knjige i filmovi.

Nakon periodičnih promjena percepcije i osjećanja indijske realnosti, koje su se potom zbivale po raznim geografskim točkama potkontinenta, Indija se naposljetku našla «u meni», izjednačena s mojim mentalnim i emocionalnim stanjem. I daleko više nego sam mogao misliti, odnesen krilima budističkih (sada više no avanturističkih) knjiga. Indija koju sam bio sretan tražio i još sretnije našao bila je ona vječna Indija, Indija koja je usprkos suvremenoj tehnologiji i globalizaciji, ostajala ista, jer je živjela tradiciju, staru koliko i brojanje vremena. Indija iz vremena Buddhe, Ašoke, Kiplinga, Hessea, hipija…, Malnara… Indija kakva postoji u mašti i stvarnosti pravih tragatelja. Indija koju sam godinama poslije nanovo promišljao pišući knjigu o tom iskustvu koje sam, svjestan ambivalentnosti značenja, nazvao Put Indije.

O tome koliko se urbani život Indije promijenio nauštrb opisane tradicije, u sjećanju sam zadržao jedva malo više nego Engleza iz taxija. U Indiju sam potom otišao drugi put pet godina kasnije, posjetiti više-manje stara mjesta i prijatelje. Ono što sam tada našao pokolebalo me u uvjerenju da Indija može i hoće ostati ista. ‘Indija – zemlja koju ništa ne može bitno izmijeniti’ činilo se poput klišea. Promjene su se, mišljah, događale i kad sam prvi put bio tu, ali tada ono viđeno nisam imao s čime komparirati, osim s predodžbama iz knjiga i filmova koje su mi onda odredile ne samo što ću vidjeti u Indiji nego i kako ću to doživjeti. Pusta pješčana plaža sada je dobila rasvjetu, seoski put omeđen gustom džunglom i divovskim mravinjacima, postao je asfaltirana prometnica, boce Coca-Cole iz kojih se istakalo gorivo za motocikle pretvorene su u benzinsku crpku, a višestruke redove štandova uz prašnjavi kolnik primjetno je prorijedio lokalni robni centar. U vlakovima se više, ne samo nije smjelo kuhati, nego niti pušiti, isto kao ni na željezničkim kolodvorima. I toga su se svi, začudo, držali. Vožnju na krovu vlaka zabranili su dvadeset godina ranije, prije nego su uopće maknuli zadnju parnu lokomotivu s tračnica. Kuhanje čaja, prelijevanjem zapušenih lončića s mlijekom, prije serviranja u glinene čašice, sve je više zamijenjivalo uranjanje papirnatih vrećica u papirnate čaše. A prijateljima, kojima sam prošli puta otvorio prvu e-mail adresu, sada sam se mogao javiti na broj njihovog mobitela. Mladić iz ribarskog sela, koje se veličinom očigledno utrostručilo, na moje žaljenje kako se sve ubrzano modernizira i gubi nekadašnji karakter, zapadnjačkom mi je logikom odgovorio „normalno je da se grad s godinama mijenja. I čovjek se mijenja, odrasta. Loše bi bilo kada bi ostajali isti”.

 

Nastavlja se…

(Tekst je objavljen u dvotjedniku za društvena i kulturna zbivanja Zarez)

About Juraj Bubalo/PutOpija

Juraj Bubalo rođen je 1976. u Zagrebu. Život putnika započeo je tijekom studija filozofije i sociologije, obilazeći najprije europske, a zatim i azijske zemlje. Vođen pustolovnim duhom i istraživačkom radoznalošću, u posljednjih je petnaestak godina proputovao razne predjele južne i jugoistočne Azije, Bliskog istoka i Afrike. Od prvog velikog puta u Indiju i Nepal ima naviku pismeno (i slikovno) oblikovati svoja putovanja, kako bi u njima, povrh saznanja o svijetu u kojem (se) živi, otkrivao vlastita unutarnja značenja. Na svakom je putovanju poklonio i dobio djelić sebe. Osim putopisa, piše eseje i stručne članke iz područja filozofije, sociologije i umjetnosti. Autor je izložbe fotografija "Druga lica Trećeg svijeta" i knjiga Put Indije (2007), Sto dana Azije (2011), Dodir Orijenta (2014). Radi kao profesor u Zagrebu i povremeno se bavi prevođenjem.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>