Naslovna / Putopisni projekti / Cestom leda do kraja svijeta / Norveška: Prijelaz preko Skandinavskog gorja
05

Norveška: Prijelaz preko Skandinavskog gorja


“- Oprema je sletjela u Norvešku, na aerodromu je.”

“- Jeste li sigurni? Meni kod pokazuje da je još uvijek u tranzitu.”

“- Ne, sto posto je stigla u Norvešku. Sada je do njihove pošte.”

 

Sad sam već lagano ludio. Po treći puta zovem poštu, govorim im transfer kod, a ljubazna gospođa (po boji glasa rekao bih da se svaki puta ona javila, imam tu sposobnost odlično prepoznati tuđi glas) mi je odgovorila da paket nije još uvijek sletio na tlo Norveške i zabilježila je moj broj, kako bi mi javila čim stigne. Šaljem mail u Zajo, nakon čega (sve do sada) odgovora nema. Gotovo deset dana sjedim u Oslu, ne krećem se (mislim na putovanje), trošim i nemam siguran datum do kada će biti tako. I to me frustrira. Čini me ludim. Čangrizavim. Koliko god se trudio ostati smiren i lagao sebe, a time i sve vas, da dobro podnosim ovu situaciju, to nikako nije istina. Jednostavno ne mogu shvatiti zašto si netko ide raditi ovakve stvari. A time i meni. Ako sam nešto naučio kroz ovih par godina putovanja i bicikliranja to je da uvijek moraš biti čovjek i održati svoju riječ. To me i stari učio. Jednom kad pogaziš obećanje, možeš se slikat (tako mi u Slavoniji kažemo i pri tome ne mislim na fotke za Instagram). Trudio sam se do kraja biti fer i korektan. Istina je da je ekipa čekala i mene s uplatom (prodao sam auto da platim taj paket), ali sve sam podmirio. I od toga je dosta prošlo. A mojih stvari, onih koje mi zaista trebaju, koje ovo putovanje čine mogućim, još uvijek nema.

Jakna, hlače, šator, podnica (karimat/kako god), gamaše, kape i potkape.

Nema druge, nego krenuti bez toga.

Dugo sam razmišljao o ovome, kombinirao kako sve posložiti i ima li smisla voziti uopće. Situacija je takva da imam dvije biciklističke jakne, s kojima sam vozio na -12 i samo s prvim slojem ispod (tanka majica). I bilo je okej. Nije bilo vruće, nije bilo zima, iako je bilo malo škakljivo kad sam stao s vožnjom. Do Trondheima je 540 km, nekih 8 dana vožnje (više manje jer je 350 km brda) i jakne bih mogao rotirati, tj mijenjati ih kad se uznojim. Njih ću koristiti kao treći sloj (vodootporne su), a umjesto njih, kao drugi sloj, koristit ću flis. Naravno da ću se više znojiti, ali imam ih nekoliko i s flisevima će biti toplo. U najgorem slučaju nabacit ću obje jakne na sebe i nema zime. Istini za volju, neću previše privlačiti, ali bit ću siguran.

Ovo je tek dio teksta kojeg sam planirao objaviti u utorak, 26. siječnja, kad mi još uvijek oprema nije stigla i kada sam planirao krenuti s onim što sam imao. Ovaj dio teksta ostavio sam vam isključivo zbog toga jer vam želim pokazati što se tada kuhalo u mojoj glavi. Na svu srecu, oprema je to jutro stigla u veleposlanstvo i sve je bilo spremno za polazak. Konačno.

02

 

Prvi kilometri i izlazak iz Osla

 

Večer prije polaska provjeravao sam opremu i pokušavao raditi balans s namirnicama. Stražnje bisage bile su pune hrane, opreme za kuhanje i popravljanje Mrc’ne (rezervne gume, alat…). Naprijed sam u jednu bisagu stavio vreću za spavanje, a u drugu dio rezervne odjeće i cipele, poklon mog prijatelja Jona, koji je ovu rutu, ali od suprotne strane (Nordkapp – Lindesnes, još dalje od Osla) odvozio u 16 dana.

Krenuo sam iz veleposlanstva, uz pratnju našeg veleposlanika Hrvoja Marušića, koji je sa mnom odvozio nekoliko kilometara. S obzirom da sam krenuo praktički s par metara nadmorske visine ispred sebe imao sam lagana brdašca.

03

Mogao sam birati kojom rutom krenuti – uz cestu E6, prema Gjøviku, gdje bih morao paziti na promet (E6 je poprilično brza cesta, za neke dijelove nisam siguran smijem li voziti biciklom) ili cestom 4, uz nekoliko manjih cesta. Odlučio sam se za ovo drugo, iako nije bilo jednostavnije jer sam često morao pratiti navigaciju, ali ugodno sam se iznenadio kad sam shvatio da cijelo vrijeme mogu voziti po biciklističkoj stazi koja se nalazila uz cestu.

04

No čak i kad bih se približio kakvom manjem mjestu, nastavio  ih voziti biciklističkom stazom kroz samo naselje. Pri tome, ne mislim na biciklističke staze kao u Zagrebu, gdje je doslovno žuta linija povučena po nogostupu.

06

Od 80-ak kilometara, koliko sam odvozio taj dan, oko 50 km bilo je po biciklističkoj stazi. Međutim, s obzirom da sam težak i spor, vrlo brzo me uhvatio mrak i bio sam prisiljen voziti po vrlo prometnoj cesti E16.Tek negdje oko 19 h zaustavio sam se u prenoćištu, 10-ak km od Skarnesa, odakle pravo “penjanje” u Skandinavsko gorje zapravo počinje.

07

Taj drugi dan mogao bih reći da je početak putovanja. Prvi dan sam, iako odavno u mislima na cesti, još uvijek bio u nekakvom grču i razmišljanju o stvarima na koje nisam mogao utjecati. Tek drugi dan, dok sam vozio prema Elverumu, cestom 3, moje misli su se filtrirale i lagano sam se “spajao” s cestom. Da biste mogli voziti ovako pretrpani, prelaziti i do 100 km dnevno, a u isto vrijeme fotografirati, pisati i sve to objavljivati na društvenim mrežama, jednostavno morate osjetiti tu cestu ispred sebe. Kroz sve vremenske uvjete, brda ili ravnicu.

08

Na primjer, u četvrtak, drugi dan putovanja, penjao sam se prema naselju Gata, poprilično mokrih leđa. U manje od sat vremena temperatura se promijenila za gotovo 10 stupnjeva i spustila na -6. Tada sam se nalazio na nekih 300 mnv. Taj dan, nakon nekih 80 km, uspio sam doći do Elveruma, ali s bolom u desnom koljenu. S obzirom na to da se temperatura spustila ispod nule cesta se zaledila i dva puta sam se poskliznuo.

09

Iako sam odlučio da ću CouchSurfing koristiti sve manje (neki osobni razlozi), zbog uvjeta u kojima vozim poslao sam nekoliko zahtjeva. Vrlo brzo dobio sam odgovor od gospođe Elin, koja sa svojom obitelji živi u blizini Elveruma, gradića od tek nekoliko tisuća ljudi. Došavši kod Elin na stolu me čekala prava gozba – mesne goveđe okruglice, povrće, umaci i pivo. Sve ono što mi je trebalo da povratim energiju. Elin je CouchSurfing počela koristiti na nagovor svoje kćeri, a i zbog toga jer često i sama putuje. Nakon niza godina provedenih u trgovini Elin je odlučila okrenuti novu stranicu u životu i upisala novinarski tečaj. To je bilo prije nekoliko godina. Danas radi kao freelance novinar i uređuje časopis Harley Davidson. Naravno, i sama vozi jednog. Često je putovala motorom po Europi, ali, iako joj je to velika želja, još uvijek nije bila u Hrvatskoj.

10

S obzirom na to da sam morao promijeniti gume i staviti čavlerice na Mrc’nu, što mi je i sama Elin predložila, ustao sam se rano ujutro i uspio promijeniti tek stražnju gumu. Naime, prilikom mijenjanja popucali su mi svi montirači. Nisam siguran je li to zbog hladnoće ili mog neprofesionalnog mijenjanja gume. Otišli smo u prvi dućan i nimalo ljubazni momci uzeli su jedan kotač, jednu gumu, zamijenili i to mi naplatili 110 kruna (oko 17 eura). Nisam bio oduševljen, ali nijednu drugu opciju nisam imao. Pozdravio sam se s Elin i krenuo na cestu.

11

Od New Yorka i Washingtona, preko Atlantika, do Norveške došla je oluja koju su prigodno nazvali Tor i čiji su snažni vjetrovi podignuli čak i krovne instalacije jednog stadiona na istočnoj obali Norveške. Elin me upozorila, s obzirom na to da i Tor i ja idemo u istom smjeru, da je samo pitanje vremena kad ćemo se i gdje susresti.

12

13

14

Odmah, od jutra, kiša je neumorno padala. Nije to bio pljusak, više ona dosadna kišica zbog koje ne mogu staviti naočale, a vjetar mi doslovno prolazi kroz oči. Na nekim mjestima prelazila je u snijeg, da bi onda najednom samo stala. I tako cijeli dan. Zahvaljujući Elin u blizini grada Koppang našao sam smještaj za taj dan. Lijepo uređena soba, prostrana, televizor (i opet nisam gledao rukomet), tuš i odlična večera.

15

16

Sve ovo dobio sam besplatno od Franka, vlasnika prenoćišta, koji mi je rekao da ga jako podsjećam na njega kad je bio mojih godina. Nekoliko godina živio je i radio blizu Lindesnesa, najjužnije točke Norveške, da bi se u rujnu prošle godine preselio u unutrašnjost i s obitelji gotovo iznova krenuo u život. Koliko je Frank prekrasna osoba govori i to da mi je priredio doručak i ostavio mi ga u sobi. “Kad budeš izlazio samo ostavi ključeve pokraj i zatvori za sobom. Sretno!”. Da, ostavio me samog, u prenoćištu, nakon jedva pola sata razgovora.

17

 

 

Tekst je objavljen u sklopu bloga Hrvoja Jurića ‘Cestom leda do kraja svijeta’ – na Večernjakovoj blogosferi, a ovdje ga prenosimo uz dopuštenje autora.

About Hrvoje Jurić

Zadnjih nekoliko godina putujem biciklom po cijeloj Europi, kroz projekte koje sam organiziram. 2012. godine radio sam krug oko Europe koji je trajao nešto više od 100 dana i prilikom čega sam prešao oko 6000 km. Od materijala koje sam tada prikupio u vlastitoj nakladi objavio sam knjigu "Marijanov put".Poslije toga vozio sam do Nordkappa (projekt "Preko Alpa do Nordkappa", 2013.), kroz cijele Alpe (projekt "Break the limits", 2014) i testirao e-bicikl Greyp (projekt "Greyp on Tour", 2014.).Ove godine završio sam humanitarno putopisni projekt "Zajedno možemo", prilikom čega sam, biciklirajući od Iloka do Savudrije, prikupljao donacije za udrugu Duga, za osobe s posebnim potrebama.Iako sam već biciklirao do Nordkappa (projekt "Preko Alpa do Nordkappa, 2013.), ovaj pothvat se uvelike razlikuje od prethodnog. Krećem iz Osla i kroz dva mjeseca trebao bih prijeći 2000 km do samog sjevera Norveške.Razlog zašto krećem iz Osla, a ne iz Đakova, je što bih tada na Nordkapp stigao tek u proljeće i time bih (uglavnom) izbjegao ekstremne uvjete kroz koje ću sada voziti.Prosječna dnevna kilometraža biti će 50 km, ali i to će uvelike ovisiti o uvjetima na cesti (temperaturi, ledu, vjetru i danjem svjetlu). Cilj je od prikupljenog materijala napraviti foto knjigu i kratak dokumentarac, koji će biti premijerno prikazani na Festivalu putnika u Šibeniku, u svibnju 2016.

Check Also

Malnar--u-dzungli

Željko Malnar – putopisac (u) samoga sebe

U opraštanjima od Željka Malnara pročitao sam i vidio mnogo stvari koje kao putnik i ...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>