Naslovna / Putopisni projekti / Cestom leda do kraja svijeta / Norveška: Dan 0 – “U leru”
1476143_1091744670856485_1088715072966460427_n

Norveška: Dan 0 – “U leru”


U zadnje vrijeme počeli su mi se vraćati snovi, uopće.  Ne sjećam se kako sam izgubio taj dar i iz kojeg razloga, ali sada sam opet bio blagoslovljen spoznajom da mi mozak radi i kad spavam. Ili samo tada.

Ali, snove ne mogu kontrolirati i to me oduvijek mučilo. Zašto ne bih mogao sanjati baš o određenoj stvari ili, još bolje, osobi? Tako je i s ovih “par dana” pred putovanje koji su se rastegnuli u mjesec dana “lera”. Sjedim i čekam, zapet kao puška, ali nikako da pritisnem okidač i okrenem san u javu.

Svjestan da mi se planovi uvijek izjalove i da se rokovi, kad sam ja u pitanju, nikada ne ispoštuju, postavio sam sredinu prosinca kao polazak na Nordkapp. I to sam odlučio još u lipnju, šest mjeseci prije polaska. Ideju i sve ono entuzijastično što dolazi u paketu s njom znalo je nekoliko mojih prijatelja koji su me redom podržali u naumu da po najvećoj zimi putujem kroz Norvešku. Pretpostavljam da su do sada shvatili da nema neke vajde natjerivati se sa mnom.

nord22222

Ali, sada, dok sjedim u lijepom i toplom kupeu vlaka koji juri prema Oslu, već je gotovo mjesec dana od tog roka. I nisam u avionu. Nemam ni svu opremu sa sobom. Nisam siguran hoće li me pustiti u idući vlak s kojim hvatam treći za Copenhagen. Zašto sad Copenhagen? Ne idem li u Oslo? Da, u Oslo idem, ali moram vidjeti što je jednostavnije – vlak ili trajekt.

Iznos koji će biti ispušten iz mojih ruku za karte (i sve ono između, kao npr. hrana, kava i još malo kave) mogao je biti manji, ali nakon dva mjeseca natjerivanja s avio kompanijom oko cijene karte za bicikl i ponude uopće jednostavno sam klonuo. Skinuo sam s uma tu brigu koja je topila masne naslage mog tijela i, u svakom pogledu, činila me slabim.

Vlakove sam oduvijek volio. Još 2011., nakon povratka s mora (Ajkula, prvo putovanje biciklom…), dobio sam od Hrvatskih željeznica InterRail kartu s kojom sam 22 dana putovao po Europi i pisao o tome. To je jedan od razloga zašto i sada putujem na taj način.  A o slatkim brigama koje ono donosi da i ne govorim.

Na nagovor gospodina za šalterom Hrvatskih željeznica, na glavnom kolodvoru u Zagrebu, uzeo sam kartu do Münchena i prihvatio njegov savjet da na licu mjesta, kako budem putovao, izvadim karte. “To će te izaći jeftinije nego InterRail.” Ne znam jeste li do sada shvatili, ali ja sam poprilično lakovjerna osoba i vrlo rado bih to htio promijeniti.

nord2222

Uzeo sam kartu (300,00 kn) i sat vremena se zadržao na šalteru Croatia Expressa  (veliko hvala vrlo, vrlo ljubaznim gospođama) kako bismo probali izvaditi jeftiniju kartu do Copenhagena, ali nismo uspjeli. Spremio sam Mrc’nu, pregledao jesam li što god zaboravio i krenuo prema vlaku. Sam, bez pomoći kondukter, pretrpanog Mrc’nu gurao sam u vlak. Korak po korak. K tome, kupe za bicikl bio je tek za jedan ili dva bicikla, pa sam morao sve bisage skinuti i raspremiti kako bih ga podignuo uspravno. Kukice s kojima se bisage zakvače za bicikl odavno su mi popucale i sada se drže na plastičnim vezicama. Što mislite, hoće li izdržati zimu i sjever Norveške? I mene to čisto zanima.

Uspio sam nekako uglaviti Mrc’nu uspravno, a jedina pomoć koja mi je priskočila bila je od strane sijedog starca nasuprot mog sjedala. “Pritegni ga s pojasom” – pokazao je prema pojasu koji je služio kao gurtna. Zahvalio sam se, napravio i sjeo u sjedalo.

nord222222

Nekome je vožnja vlakom dosadna, nekome naporna, a netko će odabrati upravo to. No, ono što sretnete u vlaku, priče koje vam popune tu prazninu “lera” nisu, morate priznati, svakidašnje. Tako sam naišao na momka koji se nedavno, prije neka dva mjeseca, vratio s putovanja biciklom po Južnoj Americi. Prijatelj i on, bez nekog ogromnog iskustva, natovarili su svoje bicikle i uputili se prema Buenos Airesu.

“Dvije godine radio sam u Kemijskom institutu, iako nisam volio taj posao. Možda to izgledam malo nezgodno jer sam taj fakultet i završio, ali nešto mi jednostavno nije bilo u redu s tim poslom. S druge strane, solidno sam zarađivao i skupio si novaca za putovanje.”.

Njegov izraz lica i osmijeh kao da su sami pričali priču koja mu je očito promijenila život. Nakon što su se spustili u Buenos Aires imali su plan biciklirati preko cijele Argentine i što prije doći do Anda. Cilj je bio Čile. “Toliko sam slušao o toj zemlji, pročitao niz članaka, fotografija i filmova, baš kao i moj prijatelj. Podijelili smo si teret, svatko je nosio dio i bili smo podjednako teški. Brzo smo došli do Cordobe, ali kada smo se približili Andama, to je bio jedan sasvim poseban trenutak. Bili smo malo i neoprezni, pa smo se penjali gotovo cijeli dan bez rezervnih namirnica u bisagama jer se prvo mjesto s hranom nalazilo tek nakon prijelaza. Tu je moj prijatelj zadobio trovanje hranom i zbog toga smo morali skratiti i prilagoditi rutu.”.

nord222

U trenutku kad smo se susreli, u vlaku za Flensburg, bio je nezaposlen mladić, s glavom punom neraspakiranih anegdota. I na putu prema djevojci. Podatak kojeg mi je tek kasnije rekao.

“Što ona kaže na tvoje izbivanje?” – upitao sam ga, na što se zamislio i duboko udahnuo. “Ona je definitivno razlog,  jedan od, ako ne i najveći što se vraćamo doma. Nakon nekog vremena prijatelju je bilo bolje, ali…devet mjeseci biti razdvojen od nekoga je zaista previše. Nije mi potrebno tako testirati osobu za koju znam da će biti uz mene, što god se dogodilo.”

Bez obzira što trenutno nema posao pretpostavlja da će, bar za početak, naći nešto što će donositi kakav takav novac. I bit će zajedno. Sve dok opet ne prikupi novaca i odluta negdje. Ali ovaj puta s njom.

nord2

Još neko vrijeme razmišljao sam o tim njegovim riječima i usporedio ih sa svojih nekoliko godina samoće koja je bila istkana djevojkama, ali nikako dovoljno da me zadrži uz neku od. Ili nju uz mene. Ne vjerujem u fraze poput “kako se karte poslože ili kako grah padne”. Onako je kako si želiš i kako se sam postaviš. Zato sam i ja do Osla putovao 48 sati, mijenjao nekoliko vlakova, u jednom i zaspao, pa puna drugi kolodvor, pa u autobus…

nord22

Mogao sam i avionom i nakon dva sata vožnje odmoran zakoračiti Oslom, ali pitanje je koliko bih susreo ovakvih priča? Ako bih ih i okrznuo.

 

Tekst je objavljen u sklopu bloga Hrvoja Jurića ‘Cestom leda do kraja svijeta’ – na Večernjakovoj blogosferi, a ovdje ga prenosimo uz dopuštenje autora.

About Hrvoje Jurić

Zadnjih nekoliko godina putujem biciklom po cijeloj Europi, kroz projekte koje sam organiziram. 2012. godine radio sam krug oko Europe koji je trajao nešto više od 100 dana i prilikom čega sam prešao oko 6000 km. Od materijala koje sam tada prikupio u vlastitoj nakladi objavio sam knjigu "Marijanov put".Poslije toga vozio sam do Nordkappa (projekt "Preko Alpa do Nordkappa", 2013.), kroz cijele Alpe (projekt "Break the limits", 2014) i testirao e-bicikl Greyp (projekt "Greyp on Tour", 2014.).Ove godine završio sam humanitarno putopisni projekt "Zajedno možemo", prilikom čega sam, biciklirajući od Iloka do Savudrije, prikupljao donacije za udrugu Duga, za osobe s posebnim potrebama.Iako sam već biciklirao do Nordkappa (projekt "Preko Alpa do Nordkappa, 2013.), ovaj pothvat se uvelike razlikuje od prethodnog. Krećem iz Osla i kroz dva mjeseca trebao bih prijeći 2000 km do samog sjevera Norveške.Razlog zašto krećem iz Osla, a ne iz Đakova, je što bih tada na Nordkapp stigao tek u proljeće i time bih (uglavnom) izbjegao ekstremne uvjete kroz koje ću sada voziti.Prosječna dnevna kilometraža biti će 50 km, ali i to će uvelike ovisiti o uvjetima na cesti (temperaturi, ledu, vjetru i danjem svjetlu). Cilj je od prikupljenog materijala napraviti foto knjigu i kratak dokumentarac, koji će biti premijerno prikazani na Festivalu putnika u Šibeniku, u svibnju 2016.

Check Also

Malnar--u-dzungli

Željko Malnar – putopisac (u) samoga sebe

U opraštanjima od Željka Malnara pročitao sam i vidio mnogo stvari koje kao putnik i ...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>