Naslovna / Putopisni projekti / Pratimo Pedalince na putu za Baku, Azerbajdžan / Azerbajdžan: Nemamo riječi kojima bi izrazili kako se osjećamo
baku34IMG_3496-576x768

Azerbajdžan: Nemamo riječi kojima bi izrazili kako se osjećamo


Prije svega, oprostite mi što ste tako dugo čekali nove vijesti ali molim vas vjerujte da nije bilo moguće odvojiti imalo vremena u ova tri dana boravka u Azerbajdžanu, zemlji u kojoj se trenutno nalazimo.

baku34IMG_3529-1024x768
Dok sjedim u hotelskoj sobi, daleko u unutrašnjosti, slušajući tiho glasanje cvrčaka i žaba izvana, konačno sam dobio priliku prisjetiti se događanja ne samo dana od kako smo otišli iz Tbilisija prema Azerbajdžanu i našem boravku ovdje nego prisjetiti se našeg putovanja u cjelini… koje je puno više od običnog putovanja, sada izgleda kao putovanje života.
Nevjerojatno je da je prošlo tek malo više od mjesec dana od kako smo počeli putovanje u Dubrovniku do sada kada nam je preostalo samo 50 km kroz pustinju prije dolaska do kraja našeg puta, Baku.
Crna Gora, Albanija, Makedonija, Grčka, Turska, Gruzija, i Azerbajdžan – pregršt je snažnih dojmova o veoma različitim kulturama, predjelima i klimi.
Skupina momaka koji su dnevno provodili zajedno 24 sata, nakon izvjesnog vremena sve više postaje skupina u kojoj se individualizam sve više i više gubi i ustupa svoje mjesto “zajedničkoj svijesti“… koju će biti vrlo teško ponovo razdvojiti kada budemo napuštali Baku.
Dakle, napustili smo Tbilisi u društvu grupe profesionalnih gruzijskih biciklista, koji su nas pratili skoro čitavim putem do Azerbajdžana.

baku34IMG_3458-1024x768
Od trenutka kada smo prešli granicu, sve je postalo jako napeto.
Prvu noć su nas odveli u jedan kamp Olimpijskog hotela gdje smo se susreli sa dužnosnicima Olimpijade, koji su za nas organizirali ostatak putovanja, što uključuje policijsku pratnju (vrlo ozbiljnu – automobile manje-više uklanjaju sa cesta gdje god da se pojavimo), posjete sportskim centrima, prirodnim rezervatima, drevnim gradovima, dvorcima sa čajnim vrtovima, zabavnim parkovima, hotelima, restoranima i tako dalje…. Naravno, obavezni smo odvoziti i naše dnevne ture.
Udružili smo se sa Jorge-om, Portugalcem koji od 10 travnja u pratnji Duad-a u automobilu vozi svoj električni bicikl od Lisabona. Odmah smo našli zajednički jezik. Cilj im je stići u Baku u isto vrijeme kao i mi.
Oh, jesam li zaboravio spomenuti da nam stalno priređuju iznenađenja, kao na primjer grupu djece koja nam se uz puno smijeha i simpatičnih scena iznenada pridruži ili grupu svirača koji kada stignemo u neko selo izvodi domaći folklor dok nas ljudi pozdravljaju, plešu i poklanjaju cvijeće.

baku34IMG_3162-1024x768
Prije sam u dnevnicima spominjao da to često zna izgledati kao da je cirkus došao u grad… sada to ne samo da tako jeste nego se i osjeća. (treba biti pažljiv što se naglas govori jer se to može pretvoriti u stvarnost kada najmanje očekujete).
Impresionirani smo kako se na neodoljiv način zemlja domaćin odnosi prema nama… nemamo riječi kojima bi izrazili kako se osjećamo. Istovremeno dok smo tako blizu završetka našeg putovanja i sa svim mislima koje vam uslijed toga naviru na pamet to jednostavno osvaja, ali smo i zahvalni što smo imali mogućnost napraviti ovakvo putovanje.
Uskoro nas iščekuje Baku koji je vrlo blizu.

 

Napisao: Jesper Hedegaard

 

First of all I will give my apologizes for such a long waiting with updates,
but please believe me that It wasn’t possible to find any time at all during our 3 days of staying in Azerbaijan, which we are in now.
But sitting here in a hotel room far away in the countryside listening to the quiet singing from crickets and frogs outside finally gave me a chance to look backwards on things, not only to the the days from when we went from Tbilisi in to Azerbaijan and our stay here, but backwards to our entire trip as a whole…. which really seems as life journey rather than just a trip.
Its unbelievable that its only a little more than a month ago, since we started up in Dubrovnik and until now, when we only need 50 km more though a desert before we will reach the final destination in Baku.
Montenegro, Albania, Macedonia, Greece, Turkey, Georgia and Azerbaijan – very dense and instant impressions from very different cultures, landscapes and climates.
A group of guys who has been constantly together 24 hours a day – after a while its getting more and more into a unit where the individual vanish more and more and instead adjust itself to the common ” group thinking”…. its going to be very strange to split up again when leaving Baku.

Well we went out of Tbilisi with a group of Professional Georgian bicyclists, who escorted us almost all the way to the border of Azerbaijan.
From we entered the border everything got very intense.
We were brought to an Olympic hotel camp the first night, where we met with officials from the Olympics, who ever since have arranged the rest of our trip, which included police escorts (very serious – The cars are more less being swept of the streets wherever we appear) visits to sports centers, nature areas, very old city, castles tea gardens, tivoliparks, Hotels, restaurants etc etc.. + of course we have to make a daily rides too.
We teamed up with Jorge from Portugal who has been riding his electric bicycle from Lisbon since April 10th he is followed by Duad in a car. We immediately found a common tone and they are also aiming Baku at the same time as us.
Oh and did I forget to mention, that some surprises are constantly being made for us – like a group of kids waiting for us somewhere on the roads and then out of a sudden they join us with lots of laughter and funny scenes or sometimes when we arrive in some village, a group of musicians are playing the local folklore while people are cheering and dancing and even gives us flowers.
earlier in those updates I have mentioned that often it feels like we are circus coming to town… now it really both feels and looks like it. (One should be careful for what he says out loud because it might turn into reality when you least expect it)

We are impressed and overwhelmed by the way our host country is treating us….we miss the words to express ourselves, and at the same time being so close to the end of this trip with all those thoughts it brings to the mind, then its just – well overwhelming, but we are thankful to have had this opportunity to make a journey like this.

Soon Baku waits in the near distance.

 

 

About Biciklistički klub Pedalinac

Check Also

Malnar--u-dzungli

Željko Malnar – putopisac (u) samoga sebe

U opraštanjima od Željka Malnara pročitao sam i vidio mnogo stvari koje kao putnik i ...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>